Jučer sam shvatio u kakvoj zemlji živim... Mislio sam da smo mala zemlja na Sredozemlju koja se može ponositi svojom tradicijom, multikulturalnošću, političkom tolerancijom, no nažalost bio je to samo san.

Probudio me jučerašnji aktualni sat u Parlamentu i plašenje «crvenom opasnosti»... Više nema smisla ili bolje rečeno čemu to... Pitam se da li se time želi reći da je naš suverenitet u opasnosti, da nas očekuju teška vremena, ili nekaj treće... Ono što je sigurno, je da nas očekuju vrlo teška vremena, ali ne zbog crvenila već zbog nelikvidnosti, nezaposlenosti, pada investicija, gotove turističke sezone...

Vratimo se u PROŠLOST... Prije 20- tak godina dogodio se «amazing» preobražaj... Veliki dio crvene pretvorio se u plavu... Dio je ostao do dan danas crveni... Stoga da zaključimo... Crvena i plava dolaze od «iste matere»... Pa kako ide...»moja mater te traži»... Stoga svatko teži da se vrati svom jatu I DOZIVA GA... DOZIVA.. i TIHO PATI.

Knjigu v ruke

Obožavam čitati... Ta aktivnost omogućava mi da se u nekoliko trenutaka «preselim» u međuprostor koji nema problema sa bojama, vožnjom i bijesom... Međuprostor koji smiruje... Uvijek sam smatrao da knjige ne mogu naštetiti nikome, već da čovjek kroz knjigu izražava ono što osjeća... Pa i tu sam pogriješio... Strašno je kada se knjige koriste u političkim obračunima – kada postaju sredstvo, a cilj je nešto sasvim drugo.... Pa nije valjda da se vraćamo u prošlost i doba propagande...

Da bi se vratio u međuprostor uzeo sam antipod propagande i počeo čitati «Uspon i muke čovjeka» Dinka Tudora... Bavi se stvarnim problemima sadašnjice i naći odgovore za budućnost... Autor je bio gospodarstvenik... PARALELNA ENERGIJA.

Prometni znakovi pokazuju smjer

Davno je bilo kada sam u Jugu 45 polagao vozački ispit... Imao sam problema sa bočnim parkiranjem, pogotovo kod Starog grada... Uh i danas me to frustrira... Teško se parkiram bočno, stoga ako vidite na cesti da netko parkira bočno u više od 5 pokušaja... To sam ja... Molim bez zamjerke... Ipak ne vozim BMW 5 sa senzorima da bi mi to išlo kao po loju...

I da se vratim ja na svoju vožnju... Poznat sam da ne koristim GPS, da pratim znakove, pažljivo vozim... Tako krenem ja prema Koprivnici u posjetu dragom fakultetskom kolegi, izlazim iz grada, pratim znakove... Iznenađenje... Kuda da skrenem... Ne vidim smjer... Nekakav papir je zalijepljen na znak... Uf... Instinktivno skrenem lijevo i hvala dragom Bogu u kojeg vjerujem čvrsto, bio sam na pravom putu... Još 21 kilometar i u Koprivnici sam...

Razmišljam sada, pa tko ima toliko pameti ili je nema, da lijepi papire po prometnim znakovima... Zbunjuje nas obične vozače, kao da želi da SKRENEMO SA PUTA... Da ne znamo KOJIM SMJEROM TREBA...

Nadzorni odbor

Ma mi smo fascinantan grad, primjer dobre prakse koji pokazuje da su političari najsposobniji ljudi... Dobro, znam da ste to znali i prije, ali ova matematika to i potvrđuje... 40 osoba se prijavilo na natječaj za člana NO u malom Baroknom gradu... Bira se 8 članova... I dobitnici su: ravnatelj i gradski vijećnik u jednoj osobi, predsjednik našeg malog Parlamenta, najbolji prijatelji od «osobe broj dva, sa ciljem biti osoba broj jedan» (OB2 koji teži OB1), još jedan član našeg malog parlamenta... I tako mogu nastaviti i za drugi NO...

Sada mi je jasno zašto zaklanjamo putokaze... Da se ne vidi da smo na KRIVOM PUTU...


Budno Oko