Riječ je o Josipu Fackoviću i Ivanu Rogaru, koji imaju godine i godine staža u glazbenom stvaralaštvu a odnedavno su i filmski autori. U sve ovo detaljnije će nas uputiti Ivan Rogar.

Prvo da riješimo glazbeni dio priče, dakle – što je Kult of red pyramid, kada je i kako nastao i po kojim se dijelovima žanrovskog spektra kreće?

To je duet – Ivan Rogar i Josip Facković, ali odnedavno smo u potrazi za bubnjarom,  isključivo za koncerte, te već imamo nekoliko zainteresiranih kandidata.

Već smo neko vrijeme etiketirani kao "multigenre band" jer je KORP, kad je formiran, imao veliki 'doom' utjecaj u zvuku, što je kasnije prešlo u electro / EBM, te u zadnje vrijeme čak i u orkestralnu / filmsku glazbu, koju smo odjelili pod projekt / glazbeni servis "Shinrei Studios".
Dark electro je, čini se, ono prvo na što ljude asociramo. Mislim da to nije isključivo taj stil, jer ako recimo poslušate jednu od hitoidnijih stvari kao što je 'The Secret' sa nadolazećeg albuma 'Void Zero', možete čuti podosta goth i alternativnih uzora nataloženih na taj 'dark electro' sound. Neki komentari na trackove s 'Void Zero' su čak zvučali tipa 'Mansonesque sounding'.
Naravno, u našim stvarima ćete čuti više clean vokala nego kod većine harsh ebm / dark electro bandova.

Kult Of Red Pyramid smo osnovali 2008. godine, ali kao rezultat gomile raznih drugih projekata koji se protežu kroz godine prije. Recimo, naš prvi glazbeni projekt, pod nazivom 'Reality', kreiran je još 1993., dok smo još bili klinci i od tada do danas smo experimentirali sa raznim stilovima, među kojima su synthpop, gothic rock / metal, alternativni metal, ebm, itd.
Većina tih izdanja još danas stoji u ladici, ali su vrijedno iskustvo potrebno za evoluciju našeg glazbenog stvaralaštva.

Koje bi izvođače istaknuo kao najinspirirajuće, tko su vam uzori?

U zadnjih nekoliko godina na nas najviše utiču japanski bandovi, tipa Malice Mizer, Dir en Grey, Schwarz Stein, te masa drugih. Takoreći skoro ne slušamo glazbu kakvu sami
proizvodimo. Moramo priznati, doduše, da smo veliki fanovi Paradise Losta i Danziga.



Snimili ste dosad tri albuma, od kojih prva dva nisu ugledali svijetlo dana, dok je treći, Dark Red Light, objavljen 2010. Mogu li se ti raniji radovi negdje čuti i koliko ste se stilski mijenjali kroz ta tri albuma?

2008. smo snimili trostruki / trosatni, opskurni album pod nazivom 'Red-Eyed Machinery'.
To je bio sami početak KORP-a. Najbolje je poslušati stvar uz spot 'Bloody beds, hating sheets' na YouTube-u , za audiovizualnu reprezentaciju navedenog albuma.
Album nije izdan dosad, ali ćemo ga uskoro pustiti besplatno online na stranici DarkScene, koju održava naš dragi prijatelj Mihajlo iz srpskog benda dreDDup. Tu je i album The Final Resistance iz 2009. godine, također neizdan.

2010. smo izdali album 'Dark Red Light', koji se može kupiti na iTunesima. To je bila prekretnica prema stilu kojeg radimo danas sa 'Void Zero'. Sve snimamo i produciramo sami u našem privatnom studiju.

Uskoro planirate izdati novi album, za koji ste najavili zanimljiva gostovanja, kao i namjeru da ga izdate pod okriljem nekog renomiranijeg izdavača. Znači li ti da ste odlučili iskoračiti u smjeru nekog  komercijalnog uspjeha?

Novi album ćemo izdati za još neodređenog izdavača, jer smo trenutno u kontaktu s njih nekoliko. Mi ciljamo na komercijalni uspjeh, a uloženo kreativno izražavanje je nama ionako prijeko potreban životni filter. Imamo već nekoliko pozitivnih kontakata sa bitnijim izdavačima vezanim za ovaj glazbeni žanr. Premda smo opet mogli izdati nezavisno, kao i 'D.R.L.' prošle godine, želimo biti sigurni da ćemo privući dovoljno pozornosti prema projektu, te iz tog razloga tražimo dobar label.

Na albumu bi trebao gostovati Claus Larsen iz Leaetherstrip, što se nadamo da će biti realizirano u skorijoj budućnosti, jer je Larsen nedavno promjenio label i aktivnije se bavi novim materijalima od 'Klutae', te je kratak s vremenom. Na gostujuće vokale su još pristali FGFC820 i dreDDup.

Da, prvi nastup imali smo ovog svibnja u Zaprešiću, zajedno sa spomenutim industrial crossover bandom dreDDup iz Srbije. Što da kažem, odaziv je bio očekivajući, s obzirom da smo mala država, a skeptičnost Hrvata prema domaćem proizvodu dosta bitan faktor.
Početkom srpnja ponovo nastupamo, u Sisku, što će ovaj tjedan biti potvrđeno na našem Facebook profilu.

Dobro, ajmo sada malo o vašem filmskom radu. Kako ste se počeli baviti filmom?

2007. godine smo se počeli baviti nezavisnim filmom, što je bio logičan slijed kreativnosti, jer sama glazba više nije bila dovoljna. Već godinu kasnije smo imali premijeru prvog eksperimentalnog featurea pod nazivom 'Daimonion' u prostoru Jadran Filma u Dubravi, koju su organizirali naši prijatelji sa portala Žuti Titl.
2009. smo snimili kvazi nastavak tog filma, čija je premijera bila tek ove godine u KIC-u.

Nakon toga snimili ste "Vektor", vaš dosad najozbiljniji filmski uradak, o kojem su pisali čak i američki websiteovi poput popularnog Dreadcentrala i Quietearth a u koji ste ukomponirali vašu glazbu, učinivši ga svojevrsnom simbiozom vaše dvije strasti – filma i glazbe. Kako ste došli na ideju za takav jedan projekt, kako je tekla sama realizacija i kakve su na koncu reakcije publike i kritike?

"Vektor" je postapokaliptični triler, prvenstveno sa elementima komorne drame u prvom planu, te elementima horora sa našim glazbenim i vizualnim potpisom.Velimir Grgić u svojoj recenziji spominje termin "post-cyberpunk fotografija".

Sama ideja je nastala prije par godina, a nakon adaptacije scenarija krenuli smo sa snimanjem. Produkcija je trajala oko godinu dana i taj uradak predstavlja naš najbolji filmski rad, te je dosad prikazan u KIC-u, Swansea Bay festivalu u Walesu, te ovogodišnjem Sferakonu. Trenutno ga je moguće pogledati u cijelosti na našem YouTube kanalu.
Za ovaj film namjeravamo snimiti dva nastavka, koja smo već najavili, pod podnaslovima 'Terminal Apocalypse' i 'Requiem'.

Reakcije su bile uglavnom pozitivne, s obzirom na tematiku, uopće nije lose. Generalno, ljudima se svidjelo, premda nije bas film za svakog. Nije da cemo imati ikakve koristi od toga osim samopromocije, ali ok.

Uoči izlaska "Vektora" najavio si novi film, pod nazivom "Sothos", koji bi imao biti 'čistokrvni' horor, što je s tim?

"Sothos" je projekt koji se odgađa vec jako dugo, nema dugo da je ponovno trebao zaživjeti, ali je ponovno pauziran do daljnjeg zbog nedovoljno financijskih sredstava i ekipe potrebne
da se realizira. Možda sve krene negdje nakon nastavka "Vektora", kojeg bi trebali snimati u koprodukciji.

I za kraj, može li se hrvatska underground scena bolje razvijati te podići na jednu višu razinu projektima poput Vektora, dakle kolaboracijom više različitih umjetnosti, filmske, glazbene, likovne, itd, pa i suradnjom s gospodarstvom, npr. u vidu sponzorstava?

Bilo bi mi vrlo drago kad bi to sve krenulo u pozitivnijem smjeru, naspram situacije kakva je sad, prilično bezizlazna. Kod nas trenutno ne možeš dobiti sponzora ako ti tata i mama nisu
nešto bitno, ili ako nemaš nekog utjecajnog člana obitelji. Tako je isto i sa podrškom, bila financijska ili u nekom drugom obliku.

No, vi ste ipak uspjeli realizirati svoj naum, znači li to da su moguće promjene na bolje?

Jedan moj dragi prijatelj je komentirao naš rad kao 'outsideri među outsiderima', tako da mi je još teže sve to komentirati, vrlo je frustrirajuće. Pogotovo iz razloga što većina smatra da nisi  predviđen za to što radiš, nisi određenog društvenog sloja i jednostavno ti nitko ne dozvoljava da se probiješ, ako ćemo to tako postaviti, i jednostavno te ignoriraju. To je, nažalost, hrvatska realnost glede 'nezavisne' umjetnosti. Iskreno, sumnjam da će se to promjeniti.




by Bojan